ponedjeljak, 15.04.2013.
Strpljivost za vječnost
Do najbitnijih spoznaja u životu se često dolazi sporim i bolnim putem. Svakim novim udarcem upoznavala sam sebe i njega, a kad je postalo najtiše i kad se činilo da je dotaknuto dno, novi put se otvorio. Što se može reći o meni, što se može reći o njemu...
On nije želio dvije stvari od mene ni od ikoje druge, dvije stvari koje su meni bila opsesija. Nije želio biti toliko voljen, toliko strastveno i opsesivno. Ego mu se krio u drugim sferama, u dokazivanju na poslu, karijeri, važnim društvenim mrežama, u vlastitom usavršavanju. Nije znao što bi s tolikom pažnjom, s tolikim očekivanjima koje niti je htio niti je znao ispuniti. Želio je jednu strpljivu, mirnu, odanu ljubav, temeljenu na povjerenju i poštovanju. Još manje je želio voljeti kako sam ja željela i tražila da me voli. Dugo mi je trebalo da shvatim da bi početak takve ljubav bio kraj za njega, za ono što on zbilja jest, za njegovu srž.
Meni se ego potpuno preselio u odnos s njim, i misao o njemu bila je prva i zadnja u danu. Njegova hladnoća i suzdržanost stvarale su patnju bez kraja. Tuga, ljutnja i nevjerica su se izmjenjivale. Zar mu toliko treba da me zavoli, da shvati vrijednost ovoga sto imamo i da smo stvoreni jedno za drugo? Što bih se više trudila, ponižavala, gubila razum, bio je sve dalji. Ako bih pobjegla i zalupila vrata, kucao bi nakon nekog vremena, čak i nakon najtežih trenutaka došao bi po mene i tražio da opet pokušamo.
Sad znam da sam bila sebična, i dok sam ga molila za ljubav, osjećajući da bez nje ništa na svijetu ne vrijedi. Manje je bilo bitno što sam ga voljela, a više što sam ga tražila da me voli. Zahtjevala sam da me voli. Dok sam si umišljala da sam srodna duša Goetheu i Jesenjinu, zbog svoje nesigurnosti gušila sam čovjeka koji je bio izgubljen između onoga što jest i što sam ja željela da bude.
Ne znam kako sam postala strpljiva i da osjećam kako bih mogla čekati njegovu ljubav čitavu vječnost. Kažu da se ne smije odustati od osobe na koju misliš svaki dan. Javio se nakon brojnih mjeseci potpune razdvojenosti, nakon najvećeg razočaranju u nas dotad. Viđali i čuli smo se rijetko kao i uvijek, on je i dalje pokazivao minimalan interes za sve u vezi mene. Ja bih ga uvijek dočekala kao najdražeg gosta. No, nešto se promijenilo s oboje nas. On je postao opušteniji i otvoreniji, čak i topliji, a ja sam postala sve više ja, osoba s puno interesa, poznastava i duha. Um mi se napokon oslobodio opesivnih misli.
Ljubavi se ne smiju uspoređivati jer svaka je jedinstvena priča za sebe. Imam još jednu ljubav, ljubav bez patnje i boli, potpuno prilagođenu mojim željama i potrebama, snažnu, strastvenu i prijateljsku. Ne želim uspoređivati, ali tim putem nastavljam. Biram ljubav za koju dišem i koja diše za mene punim plućima.
Za prvu ljubav ostajem strpljiva, pa kad i ako sudbina odluči da nam se putevi opet sretnu... Onda će i on morati zapeti jer vise ne idem za njim. Znat će me naći kad me bude trebao, ali ni mu ne mogu više obećati da ću ga uvijek čekati. A bila sam uvijek spremna za svaki njegov poziv i mig, kao pas bez gazde koji se nada novom sretnom životu, a on je čarobnjak koji san može pretvoriti u stvarnost.
Nema smisla pitati se kako sam mogla zavoljeti takvog čovjeka, takvu suštu suprotnost meni. Ja iskreno vjerujem da je ljubav najmanje stvar osobnog izbora. S tim sam odavno pomirena, da ja takva kakva jesam volim njega takvog kakav je
Oznake: ljubav, strpljivost, vječnost, različitost, strast, hladnoća
- 11:27 -
nedjelja, 14.04.2013.
Kad je tijelo gospodar
Tijelo je bilo okrutan gospodar njegove duše kojemu se uporno opirao. Tijelo je bilo njegov izdajica. Nesavršena materijalizacija sebstva. Težio je savršenstvu, a tijelo ga je uvijek osvještavalo o neophodnim kompromisom s običnim. Volio se ogledati u tuđim očima, ali samo u njenim očima nalazio je odraz koji je želio od cijelog svijeta. Ona ga nije mogla uvjeriti ni u što. Kad bi se pogledao u ogledalo, vidio bi ravnodušne oči. Vidio bi i zgrožene oči koje uočavaju kako stari, kako mu trbuh raste unatoč vježbama u teretani i brizi o prehrani, kako mu kosa sijedi, ali plava kosa je još uvijek sve dobro prikrivala.
Godile su mu njene riječi, ali on je znao da nisu istinite. Ne samo da je bio običan, bio je ružan, predebeo, nevidljiv. Samo je s jednim dijelom bio zadovoljan, i on je duboko vjerovao da mu se ona divi samo zbog toga. Tako bi bilo s većinom da ga znaju i vide, jednako i muškarci i žene. Pred takvim kapitalcem svi se trebaju pokloniti. Muškarac nema pravo na samouvjerenost ako ga ne posjeduje.
Ona je imala čast zadovoljiti ga, dopustio joj je više puta. Kako god bi poželio, i ona je sigurno uživala. Nije imao nikakvu potrebu da zadovolji nju. Dva puta mu se omanulo. Bilo je… preodvratno. Njegov gospodar pokoravao se njoj, i morao je sve zaustaviti dok još nije kasno. Odvojiti ih. Njih dvoje bi se udružili, okrenuli protiv njega i predali ga Dunavu. Uvjerio je svog gospodara da mu je on dovoljan, da ga može zadovoljiti kao nitko drugi. Tijelo se opiralo zaboravu, dugo, dugo.
Tijelo ga je gušilo, a svaki pogled na nju bi ga podsjećalo na njegovu nesavršenost. Koja izdajica! Kada bi legao uz nju, želio bi je zagrliti, ali okrenuo bi joj leđa. Ona bi ga zagrlila, i tako bi zaspali. Tražio ju je da nosi dugačku pidžamu kao i on, i da ga zagrli preko pokrivača. Onda bi uslijedio san. U snu su bili kao jedno, tijelo i ruke bi im se isprepletali. Ona je bila tako savršena za njegov zagrljaj. Volio je njen miris, dodir njene kože… Ujutro bi uslijedila izdaja. On bi joj se prepustio, ali bio bi ljut i kao da to nema nikakve veze s njim. Ona nije mogla pronaći ni trag uživanju u njegovim očima. Gledao je u daljinu, kao da razmišlja o desetim stvarima. Na kraju bi ga uhvatilo zadovoljstvo.
Ona je žmirila na razne spoznaje o njemu, pa i o tom zadovoljstvu. Žudila je za njegovim tijelom, tražila je sto načina kako da prenese sve osjećaje koje je imala za njega, da osjeti toplinu njene ljubavi. Jutra su joj bila draga, činilo se put je otvoren. Ali to zadovoljstvo kao da nije imalo veze s tim. Ono je proizlazilo iz ponosa na jedino savršenstvo njegove materije. To su bili posebni trenutci. Gledao ju je kao da ga razumije, kao dvoje roditelja koji duboko u sebi ćute kako im je dijete čudo.
Oznake: tijelo, gospodar, žudnja, zadovoljstvo
- 23:22 -
petak, 22.03.2013.
U potrazi za biserom
Nekad je zamišljao sebe kako ga osvaja Pepeljuga, ili neka slična nesretnica koju prati zla kob, a zaslužuje prijestolje. Ona je tamo negdje, u svijetu običnosti.
U svijetu čađi i debljine krilo se nešto bisera koje je bilo gotovo nemoguće ugledati. Ali on se ponekad trudio. Daleko u snovima zanosio se tom romantikom. Ti biseri bili su prave vrijednosti, od Boga sazdani. Bog mu je namijenio bar jedan. On je to znao jer su imali posebnu komunikaciju kakvu samo srodne duše imaju. Osjećao se kao njegov miljenik s kojim je spreman podijeliti čak i svoju svemoć.
Bog je darivao svoju moć i providnost, samo nije otkrivao pravila. Biblija je sugerirala da ima nečeg što mu je milo u patnji, siromaštvu i slabosti. Tako je milostiv. On je sanjao kako će jednog dana doseći tu mudrost i veličinu, kako će ga Bog prigrliti kao prvorođenog sina. Možda je put spoznaje upravo taj svijet strave. Što mu Bog govori?
Kad bi bilo da krije biser njegovog srca, jednu plavokosu djevojku koja se spustila s rajske planine u sivi stan ružne komunističke zgrade njegovog grada. I da ga je upoznala pri prvom njenom izlasku na vrevne i glasne ulice. Zamisli, potpuno čista i savršena. Grad ju je dotakao tek toliko koliko je bilo potrebno da se upoznaju, i po mogućnosti on izvede neki junački pothvat. Romantične bajke i akcijski trileri uvijek sadržavaju i nešto dramatike, opasnosti, patnje. Beskrajna sreća koja uslijedi čini se onda slađa, a ti si siguran da je tako trebalo biti.
Ta čistoća i sreća učinili bi ga svemoćnim i savršenim. Bio bi slobodan od sumnji i ljige koja ga okružuju, koje su mu u duši. Ona bi bila posve posvećena njemu, bila bi mu odana i podređena. Pričala bi kad bi želio, šutjela, zabavljala ga, trpjela njegove loše dane, stajala uz njega na misi… Bila bi sretna s njim, sretnija nego na rajskoj planini dok je plesala s vilama i anđelima. I on bi bio sretan, ali ne kao ona jer on mora nositi težinu svoje moći i sebe. Napokon prilika da osvoji svijet, a možda i da bude milostiv, kao Bog.
Oznake: biser, čistoća, bajka, bog, ljubav, rajska planina
- 20:06 -
